Povrede i bolesti igrača nisu uzdrmali temelje dobro postavljene kuće, muke da se održi sistem su prevaziđene a da ugled nije okrnjen. Ipak, analitički precizno, najbolje je reći, neprekinuti kontinuitet uspeha je ono što ostaje u pamćenju.

Mnogo je faktora koji su proteklih meseci uticali da Pančevci i svi ostali ljubitelji košarke u našem gradu mogu da vide superligašku košarku. Tačno je, to nadmetanje će sada izgledati drugačije, jer je tako odlučio neko drugi, a i razlozi su poznati. Ipak, elita je elita. Ako ne znate, ove sezone Super liga je podeljena na dve grupe, a KK Tamiš će se sastati još sa Crvenom zvezdom, FMP-om i Metalcem iz Valjeva. Kad smo pomenuli faktore onda ne smemo da smetnemo s uma, da sportska družina iz našeg grada ima efikasno i malobrojno rukovodstvo, stručni štab koji, što se kaže, košarku ima u malom prstu, i naravno sjajne igrače. Možda je bolje reći, pre svega, odlične ljude, a zatim i odlične sportiste. Ova rubrika posvećena je njima, uz napomenu da se na ovom mestu nećemo baviti statističkim podacima već ih pominjati na osnovu utiska kojeg smo stekli od starta pa do kraja sezone.

Dušan Hukić, kapiten

Ostao je u Tamišu jer je pokazivao i ranije da ima potencijal za ligu u kojoj se takmiči, čak i za više. Uručenjem kapitenske trake, jasno je bilo koliko ga u klubu poštuju. Igrao je ovaj Beograđanin u skladu sa svojim mogućnostima. I on je bio na odsustvu iz zdravstvenih razloga. Ono što je obeležilo sezonu jeste njegov uticaj i pokretljivost u završnici sezone, kad je pokazao da može mnogo. Obogatio je košarkaški repertoar sjajnim potezima, pre svih atraktivnim zakucavanjima. Prosto smo primetili čitavi zbirku takvih poteza, a s obzirom da se ne viđaju često na terenima KLS, utisak je još potpuniji. Komad parketa, kolike su dimenzije košarkaškog terena, umeo je da pretvori u pozornicu u kojoj je bio glavni junak, pritom, nešepureći se posle grmoglasnog aplauza. Hukić može mnogo, a to je već opšte mesto kad se ocenjuje njegov učinak, dakle, mnogo više od prikazanog, ali izvanredne preporuke treba i materijalizovati. Od kapitena se tek očekuje ono najbolje što ima u sebi.

Aleksandar Ilkić

Dolaskom u KK Tamiš, popularni Aleksa, kao da je sa svakim ljubiteljom kluba za koji nastupa potpisao ugovor o poverenju. Verovao je u sebe, a to i jeste suština bitisanja. Vratio se u svoj rodni grad iz mladog tima Partizana, s očekivanjima obostrano velikim. Znali su Bojan Jovičić i njegovi saradnici, kao i rukovodstvo kluba, od tinejdžera ne mogu očekivati čuda u prvoj seniorskoj sezoni, ali on je pokazao da je svaki dan za učenje, kao i da vitalni reusurs modernog doba nisu mišići već mozak. U igri Ilkića ima neke lepote koja je iščezla sa srpskih terena. U njegovom ponašanju na parketu vidi se košarkaška vokacija, nesebičnost, praktično, prosvećivanje saigrača. Opet, uz vidni protok kreativnosti, zadržao je i pomalo konzervativne skepse, što ga čini još atraktivnijim. Ilkić je poverenje opravdao. Ima u njegovoj mladosti još mnogo prostora za napredak, fizičko ojačavanje, i veći uticaj. KK Tamiš je za Aleksu bio veoma dobar izbor, ali isto važi i za klub. Obostrano poštovanje iznedrilo je lokalnog junaka na duže staze, i tome treba da se raduje svako dobronameran.

Nemanja Manojlović

Ove sezone je dokazao da ume da bude vojnik kluba. Prvobitno projektovan za prvog pleja, Manojlović je istrajavao u toj želji koliko je mogao. Ipak, zahtevnost takmičenja, neke druge okolnosti, ali pre svega, pronicljivost Bojana Jovičića, odvela ga je u drugi smer. Od kad je šef struke elegantnom i odmerenom Manojloviću pronašao novu ulogu u timu, pre svega insistirajući na odbrani kao permanentnoj kampanji, igra beograđanina postajala je sve bolja, sve do maksimuma uspešnosti. Nije bilo lako, temperamentnost, srčanost i pogled ka napred usmeriti ka konstruktivnijem i za klub boljem rešenju. Ipak, Manojlović je na pravi način razumeo koliko je strateški bolje otknuti deo sebe zarad lepše klupske budućnosti. Uspelo je, a Manojlović svojim stavom zavređeuje pohvale.

Ivan Smiljanić

Gledajući Ivana Smiljanića na parketu nema tog čoveka koji ne poželi uspeh. Tehnologija njegovog šuta je za priču, a kad lopta prolazi kroz obruč „cepajući“ mrežicu, dok izveštači često uzvikuju „čisto kao suza“, najbolje se oseti čar košarke. Iskusan je Smiljanić u svakom pogledu. Kada je izabrao KK Tamiš na početku sezone mnogi su bili iznenađeni, ali očigledno da je ispravno prelomio. Možda su ga poneki i kudili misleći-odkud on u, kako večiti nezadovoljnici kažu-košarkaškoj prvinciji, ali gospodin koš, svakako zna šta radi. Još jednom se potvrdila teza: Rad se ne vezuje za mesto, rad je aktivnost. Do povrede, Smiljanić je bio najuticajniji igrač KLS, računajući glavne parametre. Kasnije, razumljivo, nije se bilo lako vratiti, ali njegova ljudska i košarkaška veličina najbolje se osetila u završnici takmičenja. Za KK Tamiš svi znaju, a od sada će biti još više upućenih u prave vrednosti. Za to je zadslužan i Smiljanić.

Nikola Simić

Reč je o pravom čoveku dečačke čestitosti, toliko neophodne u savremenom sportu. Simić na najbolji mogući način brani svoju ulogu u timu. Došao je u Pančevu da pogađa sa distance, a ove sezone to je činio u kontinuitetu i sa stilom. On je mnoge u Pančevu, posebno one koji gledaju utakmice KK Tamiš, naučio da budu dobri navijači, da aplaudiraju za izvanredan potez, borbensot i neku epsku sporstku dosetku. Skladnost između profesionalnog i privatnog života postaje jasnija kad se u obzir uzme da je reč o porodičnom čoveku, ocu i suprugu. Šta je, ustvari, poenta sa Simićem? Uredu je da budeš broj dva, čak i tri, ali ako nemaš želju da si najbolji, da najviše pružiš, onda je to bedak. Eto šta ga izdvaja iz prosečnosti.

Dušan Milošević

Miloševića krasi najbolja, ne samo sportska odrednica-konstantnost. Ove sezone njemu je dodeljena uloga vođe tima, a on se baš u skladu s tim i ponašao na terenu. Trudio se ovaj bek šuter da eliminiše prosek u učinku, a kad je dosegao taj nivo, često su mu prepuštali da posao uradi baš on, jer je u tome najbolji. Milošević je istrajan da svoju lojalnost nikada ne izneveri. Retke su takve ličnosti, pa i sportisti, koji umeju na dobro da uzvrate strastvenošću koja pleni. Pun doprinos velikom uspehu Tamiša ide na konto ovog mirnog čoveka. Milošević nikada nije dozvlio da ga pojedu niski kriterijumi, a dolaskom u Pančevo, njegova produktivnost na terenu dobila je pravu meru.

Nikola Vujović

Ako je mladi centar naše ekipe nekada čekao da se svet prilagodi njemu, a ne on svetu, onda se ove sezone to i definitivno promenilo. Nije tajna, KK Tamiš je tim koji je u prošlosti „živeo“ od šuta, dok je unutrašnja igra bila sekundarni deo taktičkih zamisli. Stasavanjem Vujovića, s ralogom, sve se više razigrava i centarska linija. Često su beograđaninu, momku koji je prošao Partizanovu školu košarke, zamerali da mu ekvivalent talentovanosti nije na nivou očekivanih partija. Mogućnosti ovog momka su velike, a da može da utiče na rezultat i bude prevaga na tasu pobednika uverio nas je tokom ove sezone, posebno u završnici. Davao najbolje što u ovom trenutku može. Stabilnost u igri se očitavala u broju datih poena, ali i u odbranbenom formatu, kada se veoma lako nosio sa često iskusnijim rivalima. Moglo bi se reći, ovo je sezona prekretnica za Vujovića.

Radoslav Peković

Dolazak Pekovića iz FMP-a unapredio je centarsku liniju Tamiša i stvorio prostor da se igra i pod košem i to na veoma upečatljiv način. Peković pleni na terenu visinom, ali i načinom kako igra. Kad god je Pekovićev fokus bio sužen na igru i protivnika, učinak mu je bio vanprosečan. On je školovan igrač, dovoljno iskusan da donese prevagu, a sigurno da je to bio jedan od motiva kad mu je bio ponuđen ugovor o saradnji. Ispostavilo se da obe strane imaju razloga za zadovoljstvo. Ne samo sada, već u dužem vremenskom periodu na srpskom košarkaškom tržištu, da se grubo izrazimo, nema mnogo kvalitetnih igrača na centarskim pozicijama, posebno ne, košarkaškim rečnikom-petica. Zato Pekovićev dolazak u Pančevo nije prošao nezapaženo. Utisak pozitivan, a svakako da to može i bolje.

Filip Dumić

Svi se začude nad kontinuitetom. Nije važno koje je vrste, ali ta upečatljivost konstante nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Angažovanjem Filipa Dumića, plej mejkera s iskustvom, donela je timu sigurnost, posebno u kriznim situacijama. Dumić i Ilkić su, to se kasnije ispostavilo, baš dobar tandem organizatora igre. Imaju slično poimanje ove igre, a opet su i raličiti. Dumićeva uloga je višeslojna. Osim što je bitan u sistemu, tu je da dodatno ohrabri i svojim autoritetom „pokrije“ greške saigrača. Uloga pleja u modernoj košarci dobija još više na značaju. Osim što treba da zna, mora da vidi sve, proigrava pravovremeno, prodire, pogađa. Dumić.

Saša Radović

Ovaj mladić je pravi simbol kluba i to treba neprestano ponavljati. Njegova odanost je ravna vojničkoj, mada to i ne čudi. Radović je vaspitan u oficirskoj porodici, a svaki čin njegove karijere opravdano ide uzlaznom linijom. Nismo nikada primetili da Radović, makoliko vremena proveo na parketu, ne radi maksimalno i potpuno fokusirano. Saša svoju pripadnost KK Tamiš ceni i uzvraća istom merom, čak i više. Uvek je tu, a ulogu u timu shvatio je na pravi način, kao neko lišen isključivosti i sujete. Takođe, ne treba zaboraviti da je on kao član KK Dinamo, sa izuzetnim učinkom, pridodat Tamišu. Nagrađen za uspešan posao. Radović je originalan bez poze.

Miljan Marković

Stigao je u Pančevo pred kraj sezone. Imao je nekoliko zapaženih rola. Ima reputaciju ozbiljnog igrača, a umeo je da nas uveri da je to istina.

Bogdan Drobnjak

Nije zbog ozbiljne povrede nastavio sa radom u drugom delu sezone. Drobnjak je napredovao, postao veoma upotrebljiv, ali sudbina sportista je takva da često ne možete da utičete na sva dešavanja. Povreda je bila takve prirode da je odluka da se sačuva zdravlje postala životni prioritet.