Obzirom da je klub iz našeg grada, kao četvrtoplasirani u visokom rangu takmičenja prošao u Super ligu, smatrali smo da treba prozboriti i o ovom uspehu Pančevaca. Zato smo s razlogom, još jednom, pozvali Jovičića da nam prenese svoje impresije posle elitnog nadmetanja.

U ambijentu „Dvorišta“, sada već omiljenog kafe-restorana mnogih sugrađana, sačekujemo sagovornika, koji, kao i obično, stiže na vreme. Čim je posluženje ostavljeno za naš sto(kafa i voda „Rosa“), uključujemo i diktafon. Lako je pričati sa mladim stručnjakom. Stečeno poverenje dovodi nas u situaciju da saznamo mnoge zanimljive situacije iz klupske prošlosti i aktuelne detalje, ali kad razgovarate na profesionalnom nivou, jasno je šta prosečnog čitaoca, odnosno, pratioca našeg sajta zanima, pa otuda i ne okolišamo mnogo, već odmah na startu želimo da čujemo prve utiske o učešću u ovosezonskoj Super ligi.

Ono što želim da istaknem, jeste taj odnos mojih izabranika na terenu, prema klubu i rivalu, a dotaći ću se i razlike u poenima kojom smo gubili utakmice. Za mene to sve izgleda potpuno nerealno. Osnova, ali i posledica takvih dešavanja je naša igra u napadu. Bili smo bez prvog pleja Dumića u većem delu zbog povrede, kad nije ni trenirao. Onda, kad je i nastupio, videlo se da je nespreman za velika dela. Loša organizacija napada nam je donosila probleme, ali, ne treba zaboraviti da smo imali i nekoliko igrača van forme. Stojadinović je najbolji primer. Došao je da nam pomogne, očekuvali smo od njega da šuterski bude dominantan, ali to se, nažalost, nije dogodilo. Kruščić je stigao kod nas posle šest meseci pauze, a kako je odmicala Super liga, bivao je sve bolji, ali… Jedini igrač koji je u potpunosti opravdao očekivanja je Smiljanić, i Vujović donekle. Pričam o kvalitetu igre, a ne o zalaganju ili odnosu na tereni i van njega. Tu nemam šta da zamerim ni jednom svom igraču – jasan je Bojan Jovičić na početku razgovora.

Da bude sasvim jasno, Tamiš je bez pobede prošao kroz takmičenje, ali kvalitet rivala(Zvezda, FMP i Metalac) i nije dozvolio da se pokaže prava vrednost ekipe iz našeg grada. Postoji i ta predistorija, odnosno, iscrpljivanje u KLS, da se prvo obezbedi opstanak u visokom rangu, a zatim i dodatno trošenje energije da se bude četvrti i tako stigne do elitnog nadmetanja. Dijalog nastavljamo baš tom temom.

FMP, Borac i Konstantin su mesecima pre kraja KLS znali da će igrati u Super ligi i nisu imali dodatnih priga oko toga. Kad smo ostvarili naš primarni cilj, a to je zadržavanje KLS statusa, rekli smo sebi, što da ne pokušamo da idemo i korak dalje, ali sve to košta. To se najbolje uočava, a da se sad vratimo na to, kad je reč o koš razlici. Evo primer našeg duela sa Zvezdom u Beogradu. Oni su za osam minuta napravili seriju 28-0. Dakle, 32 minuta je sve izgledalo baš pristojno, a onda nam se desi ovo. E, sad, da li je reč o suvom kvalitetu protivnika ili o nečemu drugom, ne znam. Nisam radio sa igračima na tom nivou, pa ne mogu ni da procenim valjano. Grešili smo u napadu. U nekoliko navrata, protiv rivala, imali smo sve u svojim rukama, a onda uslede kardinalne greške, a protivnik sve to neumoljivo kažnjava. Žao mi je zbog ljudi koji nisu gledali te mečeve, pa sutra komentarišu, šta je sad ovo? Ne želim da tražim nikakav alibi za poraze, ali možemo da govorimo i o klubovima s kojima smo igrali. Samo pogledajte njihove budžete, pa će sve biti jasno. Da još više pojasnim. Jel možete s jugom da pobedite BMW-a? Zvezda je evropski vrh, FMP i Metalac zaslužuju da igraju u regionalnom takmičenju – iskren je naš sagovornik.

Kad se govori o KK Tamiš ne postoji ni jedna dilema. To je zdrav sportski kolektiv, drugi put zaredom igra u elitnom srpskom košarkaškom takmičenju, odnos prema igračima i stručnom štabu je na profesionalnom nivou o kojem mnogi maštaju. Takođe, grad Pančevo, može da bude ponosan na sve što rade u ovoj sportskoj družini, odužili su se gradskim strukturama koje nesebično pomažu, a i taj odnos je izvanredan i pun obostranog poštovanja. O toj dimenziji se ne govori često, ali je i te kako bitna za ovo vreme kad je sredstava malo, a ulaganja u sport su sve neizvesnija. Eto nam sledeće teme.

To je odlično pitanje i sjajna tema za razgovor. Realno, igrači su uvek zadovoljni našem odnosom prema njima. Uvek će pre doći kod nas za manje novca nego otići negde gde ih ne cene dovoljno. To mnogo govori o nama koji radimo u KK Tamiš. Mi imamo podršku grada Pančeva i dajemo sve od sebe da poštujemo to. Mislim da smo opravdali očekivanja i treba svi da budu zadovoljni. Drago mi je što se ulaže u pančevački sport. Tu je sad i RK Dinamo, rukometašice Pančeva, i drugi koji su ozbiljni sportisti sa veoma vrednim rezultatima – napominje Bojan Jovičić.

Na kraju razgovora stižemo i do neizbežog pitanja-kako dalje? Šta će se raditi u narednom periodu i ko od igrača ostaje, a ko je slobodan da pronađe novu sredinu?

Od pre nekoliko dana momci su slobodni. Ponovo ćemo se okupiti drugog ponedeljka u avgustu, kad standardno i počinjemo pripreme za narednu sezonu. Kad je reč o sastavu, ono što je sigurno, ostaju Ilkić i Manojlović, koji imaju ugovor. Takođe, sa Simićem smo se dogovorili, a Radović je svakako tu, a videćemo kako on razmišlja o nastavku karijere. Poslali smo ponudu Dumiću i Vujoviću oko nastavka saradnje, pa čekamo njihove odluke. Mi smo Smiljaniću rekli, ukoliko ne pronađe adekvatan angažman u inostranstvu, uvek je dobrodošao. Takođe, isto važi i za Kruščića. Vdećemo još kakva je situacija s Miloševićem? Imamo neke najave da pojedini igrači žele da dođu na probu, ali otom-potom, kaže na kraju našeg dijaloga prvi trener KK Tamiš.

Leto pred nama doprineće da se utisci još više slegnu, dodatno naprave stručne analize i dobro osmisli strategija za novo prvenstvo. Pančevci do sada nisu izneverili. Idu zacrtanim putem, stabilnost je uvek u prvom planu, a dobar i pošten odnos prema svima s kojima se susreću uvek je donosio prosperitet. Nema sumnje da će tako biti i ubuduće.