Već s osam godina je prgrlio košarkašku loptu. Tapkanje napumpane kože počinjalo je ispred zgrade, pa nastavljeno putem, do sale za trening. A na terenu-pesma. Bila je to ljubav na prvi pogled, a strast ne jenjava svih ovih godina. Radović je, slobodno se može reći, dete KK Tamiš.Prošao je sve selekcije pančevačkog kluba, temeljno upoznao sistem koji i te kako donosi rezultat. Kad je stasao, Saletu, kako ga od milošte zove većina poznanika, nije bilo teško da svoje umeće iskaže i u KK Dinamo. Uspeo je da se nametne talentom, radom. Tada, učinio je više boljeg. Njegovo ponašanje na terenu, ali i van njega, doprinelo je da svako ko razume košarkašku igru, primeti umeće. Dnevno napredovanje postalo je baš uočljivo. Zato i ne čudi kad je Nenad Rakovac, vredni košarkaški stručnjak, i trener Dinama, predložio da Sale pređe u Tamiš. Stigli smo do istine i nijansi. Mladi plejmejker, uz Davora Peraka, legendarnog kapitena pančevačkog tima, postaje lokalni heroj i tek drugi Pančevac u superligaškoj ekipi. Ostaće zauvek zabeleženo. Golobradi mladić se našao u vrtlogu profesionalizma.

Zavoleo sam kosarku,nisam mogao dana bez nje, a pored toga, upoznao sam mnogo drugova sa kojima se i danas druzim. Prošao sam sve mlađe selekcije kluba iz Pančeva i veoma sam zahvalan na svemu što su klub, kao i ljudi koji rade u njemu, učinili za mene. Odabrao sam pravo okruženje za moj razvoj kao igrača, ali i kao čoveka. Zavoleo sam KK Tamiš koji sve tretira kao svoju porodicu i zaista sam ponosan što sam deo nje – ističe na početku razgovora Radović.

Koliko god na terenu bivao upečatljiv, a kad mu je pružena šansa da igra, reklo bi se, velerečeiv, toliko je van terena umeren i nenametljiv. Kad smo ga zamolili za ovaj razgovor, „podigli“ smo ga sa porodičnog slavlja, ali u maniru pravih profesinalaca, reagovao je otmeno, s naše tačke gledišta, bez greške. Ta, prva reakcija, podesetila nas je i na neke situacije s terena. Za dve godine koliko je član prvog tima Tamiša, umeo je da zablista. Na početku prošle sezone u Kraljevu, u pobedi protiv uvek neugodne Sloge, bio je ključni čovek trijumfa za pamćenje. Kasnije, svaki minut znao je da potroši na pravi način. Najbolji je bio protiv najjačih. Posebno je motivisan kad se igra sa Crvenom zvezdom. Nedavno, tokom Super lige, ustajali su ljudi sa svojih sedišta da pozdrave poteze, neočekivane, ali, ipak sprovedene u delo. Ide na Milera, pa pogodi preko visoko uzdignute ruke zvezdinog amerikanca. Lepo, ukras utakmice je to bio. Zna Radović da u ovo vreme, mada, kad pa nije bilo tako, nema mesta sentimentalnosti u surovom profesionalizmu. Zato raduje činjenica da postoji čovek u ekipi koji zna svoje mesto u sistemu. Uglavnom je na klupi. Kad uđe u igru, nema prostora za energično eksperimentisanje na terenu, svaka greška se skupo plaća, ali rođeni Pančevac oseća da je dosta više istog, pa često publici ponudi nešto novo. Javnost to zna da ceni.

Ovo mi je bila druga sezona u seniorskoj košarci i na veliku sreću ponovili smo uspeh od prošle godine, kada smo se našli među najboljim klubovima Srbije. Mislim da je to pokazatelj da ovaj klub sjajno funkcioniše i da je svojim radom sebe svrstao među najozbiljnije klubove u zemlji. Sezona je bila puna uspona i padova. Loše smo startovali i doživeli tri poraza u nizu, međutim, na kraju, uz mnogo rada, kao I vere u ono sto radimo, te ispunjavanju zahteva trenera Jovičića i stručnog staba, napravili smo sjajan uspeh i učinili sezonu nezaboravnom. Bilo je predivno iskustvo biti deo cele te priče, a ubeđen sam da će se ovakvi uspesi ponavljati I narednih godina – kaže naš sagovornik dok razmenjujemo misli.

Kao hroničaru sportskih zbivanja u Pančevu, košarci posebno, piscu ovih redova nije teško razdvojiti dobro od lošeg. Zato Saši Radoviću, s razlogom, pripadaju ova rubrika u klupskom glasilu. Zaslužuje ovaj mladić mnogo komplimenata za sveukupni utisak o njemu. Talas plime sportista je sve veći, borba za pažnju, da se bude primećen, sve je uočljivija, ali, kad čvrsto stojite na zemlji, a svojim životnim stavom hrabrite sve oko vas, lako je pronaći luku spasa. A, da li Radović sebe i dalje vidi u KK Tamiš?

Sto se tiče nastavka karijere, jos ništa ne znam. U razgovoru s trenerom Jovičićem dotaći ćemo se I tog pitanja. Videćemo šta je najbolje za mene, kao I za klub. Još je rano pričati o ovoj temi, ali, ono što je sigurno, KK Tamiš ima posebno mesto u mom srcu – sa mnogo emocija završio je misao Saša, kao i naš dijalog.

Mladi plejmejker pančevačke ekipe dostojan je poštovanaja. Ima sposobnost da na terenu iznenadi, vredan je, odan. Sve su to vrline koje su u modernom vremenu, kod većine mladih ljudi, odgurnute u drugi plan. Radović je na pravi način u sebi razumeo da samo neprekidno kretanje ka boljem donosi rezultat. Ta prepoznatljivost, u budućnosti, može mu doneti samo nove uspehe na privatnom I sportskom planu.