Kakva noć u Čačku!? Da nam reči nisu zanat, teško bi bilo prepričati osećanje posle odigranih 50 minuta utakmice, u kojoj su košarkaši Tamiša slavili na „vrućem“ terenu. Dakle, nije bilo dovoljno vremena da se proglasi pobednik, posle predviđenih minuta, već su raspoloženi igrači obeju ekipa, morali dodatno da rade. A, baš u tom, ekstra periodu, moglo je da se uoči kvalitet, u svakom smislu, izabranika Bojana Jovičića. Pobedili su gosti sa 91:89.

Da pre same priče o podvigu Pančevaca u gradu košarke, kažemo nekoliko interesantnih detalja, koja ilustruju, na najbolji način, kakav su uspeh ostvarili Nikola Simić i njegovi saigrači. Znalo se i pre polaska u grad na obalama Morave, igraće Tamiš bez svoja dva najbolja igrača. Igros Kesar ima infekciju oka, dok Vladimira Veličkovića muči primicač. Umanjeni roster dodatno je ulivao brigu, ali, na terenu, bila je druga priča. Zatim, da se zna. Žigeranović i Mićić, uz Čarapića, sinoć najbolji pojedinci Borca, igraju za više novca nego ceo tim Tamiša, na godišnjem nivou. Pa, da ne propustimo, duel je igran u dvorani koja, zaista, liči na hram košarke. No, ništa to nije vredelo domaćinu.

U prvom poluvremenu, posebno u drugoj deonici, domaćin je imao šut sa distance, kao da sanjamo. Sve, ama baš sve, što su uputili ka košu Tamiša, prošlo je kroz obruč. Oko gostiju sve je ličilo na pepelište. Ipak, rđava druga četvrtina ih nije obuzela, a posle odmora, prisustvovali smo renesansi u igri pančevačkog tima. Teško, ali sa mnogo entuzijazma su sustizali prednost, a zatim, u finišu duela, doprineli dramatizaciji koja se retko sreće na sportskom priredbama. Posle isteka 40. minuta na semaforu je zasvetlucao skor 66:66.

U doigravanju, a bilo je bilo prilike, mogli su Pančevci i ranije da reše utakmicu, ali… Otišlo se u drugi produžetak. Tada su gosti imali zaostatak, ali, u poslednjim sekundama, staloženi Vuletić, jedan odbitak spustio je u koš Čačana i to je bio kraj. Radost nije uspeo niko da prikrije. Važno je napomenuti, sinoć, u gradu na Moravi, niko im ništa nije prineo, sve su sami zaslužili.

Melem mirenja sa sudbinom

Šta se to dogodilo u Čačku? Niko, ili bolje reći, malo ko, verovao je u pobedu košarkaša Tamiša, ali, bilo je i takvih, bez obzira na tok utakmice, čak i kod ozbiljne prednosti Borca. Ne zaboravite, igralo se 50 minuta, a samo osmorica momaka iz našeg grada su dobili šansu da igraju. Ipak, ko bolje poznaje situaciju u klubu, a stalno vam skrećemo pažnju na detalje: permanentno se dobro radi, ti ljudi imaju karakter, u svlačionici vlada prijateljstvo, dobro zna, nije njima problem da pobedu isisaju iz prstiju svojih ruku. Njihov najveći domet je što u glavama ne pristaju na melem mirenja sa sudbinom. Promašaji tokom prvih 20 minuta susreta nisu im popili energiju, naprotiv. Neviđenim zanosom u igri kao da su pred nas prosuli svetu objavu kojom su se zavetovali pre utakmice. Ma, svaka čast!

Ko je igrač utakmice? TIM. Da, namerno smo prekršili gramatičko pravilo, pa misao napisali velikim slovima. No, red je da se kaže ponešto o junacima. Vuletić je postigao dragocene poene, one odlučujuće. Sa linije slobodnih bacanja je imao 100%, ali, vrednije od procenata je tajming. Dakle, kad je najviše trebalo. Ozbiljno se mora računati na ovog momka. Vitković je bio najefikasniji. Nanizao je 23 poena, a, to i jeste posao ovog „snajperiste“. Koliko je samo puta utišao temeperamentne Čačane na tribinama. Ima tu neku nonšalantnost, opuštenost kad izbacuje loptu ka košu, milina ga je gledati. Simić je ponovo odradio svoj deo posla. Postiže poene, u odbrani se trudi da da pun doprinos, pravi je timski igrač. Upisao se 14 puta u listu strelaca, a to je sasvim zadovoljavajuće-kapitenski. Milošević, Mirković i Savić su svojim epizodama držali „film“ gledljivim. Bitno je, kako da ne, da svako od pomenutih momaka ima tu konstantu, osobenost da se stalno bude od koristi. Dobro je imati ih u timu, a u Čačku se to baš osetilo. Šta da kažemo za Aleksandra Ilikića? S obzirom na produžetke, odigrao je 42 minuta. Već smo skrenuli pažnju, Veličković je povređen, pa je mladi plej Tamiša bio u glavnoj ulozi. Kako je odigrao? Bilo mu je tesno odasvud, ali pukotine u odbrani rivala, njegova su omiljena mesta za provod. Da se razumemo, Ilkić je mladić, košarkaš koji je tek kročio na veliku scenu i zna on sam, možda najbolje, koliko ima još da se radi. Bilo je i u Čačku nekoliko neuspelih minijatura, ali… Sve se to zaboravi kad se zna da Ilkić ne igra po ustaljenim, regularnim košarkaškim mapama. On uvek traži neki svoj način da ukrasi akciju, da lopta kroz obruč ne prođe tek tako. Skretao je pažnju na sebe, sve vreme dok je bio na parketu, kao upadica u ozbiljan razgovor. Ilkiću je vreme saveznik, a utakmicom u Čačku i svojim liderstvom, još jednom je pokazao, mesto mu je u eliti. A, 19 postignutih poena-ma pesma.

Da istaknemo i ulogu Bojana Jovičića u velikoj pobedi. Koliko god da je teško, a, maleri nikako da mimoiđu KK Tamiš, pančevački košarkaški stručnjak ne odstupa od svojih zamisli. Vrednost ovog čoveka je stalno na proveri, ali njegovo košarkaško pripovedanje zaslužuje samo pohvale. Maestralno je vodio tim u Čačku, smislio je kako da prepreči put rivalu, a njegova strast i način kako priprema i vodi svoj tim, za poštovanje su.

U subotu, 12. novembra, u Pančevu gostuje Spartak iz Subotice.