Zašto to ističemo? Evo najjasnijeg objašnjenja. Posle duela, na konferenciji za novinare, Bojan Jovičić, šef stručnog štaba ekipe iz našeg grada, rekao je:

Dobar tim se prepoznaje kad pobeđuje, a ne igra najbolje što ume.

Tokom prvog poluvremena akteri obeju ekipa, na terenu, izgledali su energetski dosta bledo. Prvu deonicu su dobili Pančevci, ali su do odmora gosti uzvratili istom merom, čak pojačali utisak uspešnosti. Posle pauze, Tamiš je počeo da izgleda kao prava celina. Odbranom su zatvorili prilaz košu, a Smederevci su baš imali loše šutersko veče za tri poena. Ako vam kažemo da su iz 17 pokušaja samo dva puta bili uspešni, sve je jasno. Kasnije, kad je najviše trebalo, domaći košarkaši su se razigrali, lakše pronalazili način da poentiraju, a za razliku od rivala, dalekometno oružje, ovog puta, bilo je dobro podešeno. Uz veći broj skokova pod oba koša, to je bilo dovoljno da se slavi. Samo da ne bude zabune, nije izgledalo tako lako, kao što kazuje krajnji rezultat.

Prelomili su košarkaši Tamiša protivnike tek u samom finišu meča (kod rivala su se istakli Božović, Pavlović i Karadžić). Najviše smislenim angažovanjem, te mnogo boljim energetskim potencijalom. Timska igra je došla do izražaja, a taj podatak i ne čudi, jer, kolektiv i jeste nešto najbolje što krasi ovdašnju sportsku družinu.

Simićeve čarolije

Ako, ipak, nekog treba da izdvojimo, kao osobu koja je presudno uticala na razvoj događaja, onda je to kapiten Tamiša Nikola Simić. Ovo je, po nama, najbolje izdanje šutera od kad je stigao u Pančevo. Tačno je, i u Kraljevu je očajavao domaću publiku, ali, ovo je bilo nešto posebno. Simić ima tu notu lidera. Ume da povede saigrače, da ih pokrene. Na terenu, stalno vreba, proučava, a kad ga krene šut, to su talasi zadovoljstva. Igra u životnoj formi.

Posle neugodne infekcije oka, pa oporavka, Igor Kesar se vraća u formu. Igra lako. Kao da sa pola snage daje dovoljno da se savlada rival. Kad sve dođe na svoje, nema sumnje da će stasiti momak iz Vrnjačke Banje biti još uticajniji pod koševima. Milošević je u dobrom ritmu. Sve češće pogađa, trudi se, timski je adut. Veličković, Ilkić, Vitković, Mirković i Vuletić uozbiljuju svaki nastup Tamiša. Vidi se rad Bojana Jovičića i njegovih saradnika.

Do pauze, Pančevci će još na megdan Beovuku u srpsku prestonicu. Taj duel, zapravo pobeda, može mnogo da pomogne u realizaciji postavljenih planova. Naravno, igralište je poligon nadigravanja, mesto gde se odlučuje, a ne novinarska intuicija. Bilo kako bilo, KK Tamiš je agendu dešavanja već ispunio, čak, više od zacrtanog. Na tome svima u klubu treba čestitati. Uz malo veštine i sreće, praznici koji su pred nama, mogli bi da donesu još više zadovoljstva.